Ako se neki suvremeni stanovnik grada s obiju strana Rječine u ove vruće dane poželi osvježiti u moru, većina će vjerojatno osvježenje potražiti negdje drugdje, a tek malobrojni će to učiniti na nekoj od riječkih gradskih plaža. A prije stotinjak godina, točnije 1912. Sušak je bio, vjerovali ili ne, proglašen kupališnim mjestom i klimatskim lječilištem!
A priča o sušačkim i riječkim kupalištima započinje još ranije – 1899. Tada su naime Josip i Adolf Strauss sagradili prvo sušačko morsko kupalište na Brajdici. Svoje su kupalište stalno proširivali i ograđivali mrežom, a 1906. izgradili su na njemu i, molit ću lijepo, zašto bi one bile zakinute - kabine za dame. 1912. kupalište na Brajdici postaje Gradsko kupalište uz koje se dograđuje sunčana kupelj. Tako Sušačko Gradsko kupalište postaje omiljeno kupalište Sušačana ali i Riječana. Te iste 1912. na Pećinama se gradi i uređuje Reschovo kupalište, a godinu dana ranije uređeno je i kupalište na posjedu braće Sabljić, i danas popularno Sabljićevo. Općina Sušak posebno je vodila brigu o svojem Gradskom kupalištu na Brajdici, koje je 1925. u potpunosti obnovljeno, te je uz njega bio vezan velik dio sportskog i društvenog života Sušaka.
Riječani su već od kraja 19. stoljeća pokušavali sagraditi morsko kupalište na potezu od Kantride do korijena velikog gata u luci. Čak su i bila sagrađena dva kupališta s unutrašnje strane luke, ali oba je uništilo nevrijeme. To što Rijeka nije imala svoje kupalište, ne znači naravno da se Riječani nisu kupali u moru. Kada su se zaželjeli kupanja u moru, Riječani bi otišli do sušačkog kupališta na Brajdici, ili do nekog od mnogobrojnih Opatijskih kupališta, zapravo slično je i dan danas. No tadašnji Riječani se nisu mirili s takvom situacijom. Uostalom, tadašnji ugledni liječnici diljem svijeta, promiču morske kupelji kao mjesta za liječenje gotovo svih bolesti. A onda, 1912. riječko Općinsko vijeće napokon od Ministarstva trgovine dobiva dozvolu za gradnju, ne jednog, već dva komunalna kupališta. Kao da su susjedi s one strane Riječine nešto bolji od njih! No susjedi su spremno odgovorili i proglasili Sušak - kupališnim mjestom i klimatskim lječilištem.
Riječki Bagno Quarnero i Bagno Nettuno bili su izgrađeni po, za to vrijeme, najsuvremenijim principima važećim u poznatim europskim kupalištima. Bagno Quarnero na Molo longu, za razliku od svojih prethodnika, bilo je okrenuto prema Riječkom zaljevu i stajalo na željeznoj konstrukciji visine 5 i pol metara. Kupalište je osim kabina, imalo i prostranu terasu koja je gledala prema Kvarneru i gradu. Na njoj je bila i mala pozornica za varijate, buffet, mala ambulanta i garderoba.
Već sljedeće godine, dakle 1913. oba riječka javna kupališta svečano su otvorena. Kako su Riječani bili jako ponosni na svoja dva kupališta, često su odlazili susjedima na njihova kupališta i govorili im o tome. A kad su već bili tamo, onda su se obično tamo i okupali. I danas imamo lijepe i uređene plaže, ali i dalje odlazimo u bližu i dalju okolicu kako bi se pohvalili, a kad već stignemo do Kostrene, Medveje, Ičića, ili kojeg drugog mjesta – onda se tamo i okupamo.
