srijeda, 24. travnja 2013.

Ulicama moga grada... Park Nikole Hosta


Na južnoj padini Belvedera, u podnožju Kozalskog brijega, smjestio se park koji je nastao kao posljedica zavade među bratićima, od kojih je jedan bio moćni car Franjo Josip, a drugi botaničar opčinjen mađarskim Ciganima. Da bi priča bila još zanimljivija, danas se taj park zove po riječkom prirodoslovcu, u čiju čast je nazvan cijeli jedan rod biljaka sa sedamdesetak vrsta. Jesam vas zainteresirao? Ako jesam, krenimo redom...

1882. godine, nadvojvoda Josip i njegova supruga Klotilda, dolaze živjeti u Rijeku. Razlog? Cjenjeni nadvojvoda nije bio poželjan u Beču pa je diskretno zamoljen da se makne u ugarski dio Monarhije. On je to i učinio, a Rijeku nije slučajno odabrao. Osim što je službeno bila u Ugarskoj, Rijeka je bila i u neposrednoj blizini Dvora, koji je za svoje zimovalište odabrao – Opatiju.

Nadvojvoda se smjestio u nekadašnjoj vili baruna Vranyczanyja i uz nju je podigao predivan, veliki park ispunjen egzotičnim biljem koje su donosili pomorci brodarskih kompanija Adria i Ungaro-Croata.

Dozvolite mi da samo nakratko odlutam. Habsburzi su naime neobično voljeli neobične i egzotične biljke i životinje. Tako je car Franjo I, zaslužan što je Beč prvog krokodila vidio 1821., a nekoliko godina kasnije i prvu žirafu. A ta žirafa je iz Egipta prvo stigla u Rijeku, a onda je, neboga, morala pješačiti do Karlovca gdje su je tek smjestili u kola i odpremili za Beč, gdje je stigla 7. kolovoza 1828.

A spomenimo i to kako se Andrija Ljudevit Adamić hvalio kako je za časni Bečki dvor i cara i kralja Franju I nabavio mladoga brazilskog majmunčića naročite dobrote a da je iz Abesinije dobavio primjerak jedne posebne vrste lasice.
No vratimo se mi našoj priči...
Nadvojvoda Josip bio je uistinu vrhunski botaničar i zato ne treba čuditi što je njegov park veličine 52.700 m2 bio jedan od najljepših ukrasa grada! Park se smjestio na kamenitom terenu i na nekoliko nivoa. U njemu su svoje mjesto našle različite skulpture, fontane i naravno, egzotične biljke. Tako je postigao pravi ugođaj engleskog parka, što se s vremenom – izgubilo.

No osim botanike, časnog nadvojvodu su opčinjavali i mađarski Cigani. Toliko da je naučio njihov jezik i napisao njegovu gramatiku. Zato je i bio prozvan – Ciganskim kraljem.

Očito je da nadvojvoda nije bio baš neki uštogljeni tip koji pazi na dvorsku etiketu. Možda su ga upravo i zato Riječani i voljeli i jednostavno zvali - sior Prinzipe. Često su ga znali viđati na našoj placi gdje je sam birao voće i povrće. A sior Prinzipe je volio Riječane i redovno se pojavljivao na svakom važnijem društvenom događaju.

Sior Prinzipe je umro 1905., a njegovu palaču kupila je gradska uprava 1916. I palaču pretvorila u galerijski prostor. Nakon deset godina je potpuno preuređena i trebala je služiti za svečana primanja te su se u njoj dodatno smjestili Gradska knjižnica, Državni arhiv i Gradski muzej. A tada je par presjekla i cesta, nazvana Viale Grossich, na čijem je početku bila postavljena 1927. monumentalna bista riječkog kirurga i političara Antonija Grossicha. 1934. tadašnji gradonačelnik Riccardo Gigante imao je namjeru u parku formirati lapidarij, te je zato okupio niz kamenih spomenika s cijelog našeg područja, no to nikad nije u potpunosti realizirano. Zapravo je tek 60-ih godina prošlog stoljeća, Radmila Matejčić dovršila taj posao, ali je lapidarij bio postavljen u parku Guvernerove palače. U razdoblju od 1. svibnja 1947. do 1962. godine u jednom dijelu parka bio je smješten i mali zoološki vrt.

Gradsko vijeće Grada Rijeke 1996. godine preimenovalo je ovaj park (do tada Park vladimira Nazora) u Park Nikole Hosta. Zapravo samo jedan dio nekadašnjeg nadvojvodinog parka danas se naziva Parkom Nikole Hosta. Od njegova nekadašnjeg sjaja danas je zapravo ostalo vrlo, vrlo malo.


A znate li tko je uopće bio Nikola Host, točnije Nicholaum Thomas Host? Naš se Nikola rodio u Rijeci 1761. a bio je dvorski liječnik Franje I. sve do svoje smrti je u bečkoj palači Schönbrunn 13. siječnja 1834. Osim što je bio liječnik, on je bio jedan od najuglednijih prirodoslovaca svog vremena i prvi ravnatelj carskog vrta Flora Austriaca viva koji se nalazi pored palače Belvedere u Beču. Napisao je nekoliko važnih knjiga iz podračja botanike. Zbog njegovih zasluga, austrijski botaničar Leopold Trattinnick 1821. nazvao je jedan rod biljaka – Hosta.

Rod Hosta (trpučev ljiljan, funkia) sadrži oko 70 vrsta okruglasto grmastih biljaka, trajnica, a potječu s vrelih osunčanih vulkanskih stijena, kamenih obala rijeka, šumaraka i planinskih livada Kine, Koreje, Japana i Istočne Rusije. Pa iako nije tipična primorska biljka, možda bi hosta mogla postati – pravi riječki cvijet!

Nema komentara:

Objavi komentar