Prije stotinjak godina Mrtvi kanal
bio mjesto svakodnevnog
intenzivnog trgovačkog prometa.
Sa Kvarnerskih otoka i
Primorja, ali i Dalmacij, u Mrtvi
kanal su brodice
dovozile u Rijeku i na Sušak
vino, maslinovo ulje, povrće i voće za
prodaju ili daljnji transport, a s druge strane te su iste
brodice ukrcavale dobra za otoke i primorje koja su
dolazila zaprežnim vozilima
iz kopnenih dijelova
Kvarnera. Poznata je
bila na primjer, ne
uvijek legalna, razmjena
soli za brašno,
ponuda ribe, maslinovog
ulja, vina i razmjena istih za alate, proizvode od kože, tkanine, i slično. Neki
kažu kako je vino koje se kupovalo sa barki u Mrtvom kanalu, počesto bilo
razrijeđeno vodom iz njega!
Uz Mrtvi kanal se trgovalo,
nalazilo okrijepu u mnogobrojnim gostionicama, susretali prijatelji a djeca
igrala. Tu je bilo malo trgovačko središte (danas bi se reklo shoping centar),
tu je bila carinarnica, skladišta, kalafati... A u njega su uplovljavale
brodice i brodovi svih veličina. Prvo su to bili barke na vesla i jedrenjaci,
nešto kasnije parobrodi i motorni brodovi. U to vrijeme Mrtvi je kanal zapravo
bio – Živi kanal. Bio je jedno od središta grada, pravi mali mravinjak koji je
vrvio životom!
A priča o Mrtvom kanalu je priča
o Rječini ili točnije njezinom koritu. Rječina je nekad bila žila kucavica
grada koji se prostirao s njezinih obala, a njezino ušće bila je sigurna luka.
No Rječina je znala imati gadnu narav pa je voljela za jakih kiša poplaviti
grad koje se uzdizao uz njezin tok. I tako je to bilo stoljećima. A onda je
Rječina poplavila sve do Korza. I onda je nešto trebalo napraviti. A brižni
gradski oci su odlučili da treba iskopati novo korito i tako primiriti Rječinu.
Skupili su novčiće i 1854.-1855. iskopali to novo korito, a staro korito su
pustili more. I na karti grada od tada stoji – Mrtvi kanal!
I od tada Mrtvi kanal postaje
svjedok vremena. Šetnjom uz njega možemo saznati puno o povijesti Grada koji
teče. Tu su kamene i željezne bitve uz koje su se vezali brodovi ispisane
različitim jezicima. Tu je i granični kamen iz 1924, jer je njime išla državna
granica. Tu je i okretni željezni most, tu je bila Bazzarigova fontana... Uz
Mrtvi kanal smjestilo se i Hrvatsko narodno kazalište, Cassa Rossa. Tu je Kuća
Adamić, najprije rezidencija obitelji Adamić, kasnije zgrada Hrvatske gimnazije
(od 1881. do 1896.) a u njoj je 1906. Otvorena i prva stalna kinodvorana u
Hrvatskoj.
Mrtvi kanal svjedočio je Krvavom
Božiću 1920. Ali i Titovom govoru o ujedinjenju Rijeke. Tu je i spomenik
oslobođenju. S Delte su riječki dečki odlazili na bojišta u Domovinskom ratu,
zbog čega je upravo preko Mrtvog kanala i podignut Most hrvatskih branitelja. A
na Delti je misu održao i blaženi papa Ivan Pavao II. A nekada su se i riječki
mulci igrali lovice na barkama vezanim u Mrtvom kanalu!
Kada zaživi projekt
rijeka Waterfront, možda zaživi i ideja Udruge Pro Torpedo da se uz Mrtvi kanal
izgrade pomorski i lučki muzej, akvarij i muzej na otvorenom te da cijeli
prostor Mrtvog kanala ponovo postane – živ.
Nema komentara:
Objavi komentar