Na južnoj padini Belvedera, u podnožju
Kozalskog brijega, smjestio se park koji je nastao kao posljedica zavade među
bratićima, od kojih je jedan bio moćni car Franjo Josip, a drugi botaničar
opčinjen mađarskim Ciganima. Da bi priča bila još zanimljivija, danas se taj
park zove po riječkom prirodoslovcu, u čiju čast je nazvan cijeli jedan rod biljaka
sa sedamdesetak vrsta. Jesam vas zainteresirao? Ako jesam, krenimo redom...
1882. godine, nadvojvoda Josip i njegova
supruga Klotilda, dolaze živjeti u Rijeku. Razlog? Cjenjeni nadvojvoda nije bio
poželjan u Beču pa je diskretno zamoljen da se makne u ugarski dio Monarhije.
On je to i učinio, a Rijeku nije slučajno odabrao. Osim što je službeno bila u
Ugarskoj, Rijeka je bila i u neposrednoj blizini Dvora, koji je za svoje
zimovalište odabrao – Opatiju.
Nadvojvoda se smjestio u nekadašnjoj
vili baruna Vranyczanyja i uz nju je podigao predivan, veliki park ispunjen
egzotičnim biljem koje su donosili pomorci brodarskih kompanija Adria i
Ungaro-Croata.
Dozvolite mi da samo nakratko odlutam.
Habsburzi su naime neobično voljeli neobične i egzotične biljke i životinje.
Tako je car Franjo I, zaslužan što je Beč prvog krokodila vidio 1821., a
nekoliko godina kasnije i prvu žirafu. A ta žirafa je iz Egipta prvo stigla u Rijeku,
a onda je, neboga, morala pješačiti do Karlovca gdje su je tek smjestili u kola
i odpremili za Beč, gdje je stigla 7. kolovoza 1828.
A spomenimo i to kako se Andrija
Ljudevit Adamić hvalio kako je za časni Bečki dvor i cara i kralja Franju I
nabavio mladoga brazilskog majmunčića naročite dobrote a da je iz Abesinije
dobavio primjerak jedne posebne vrste lasice.
No vratimo se mi našoj priči...
Nadvojvoda Josip bio je uistinu vrhunski
botaničar i zato ne treba čuditi što je njegov park veličine 52.700 m2 bio
jedan od najljepših ukrasa grada! Park se smjestio na kamenitom terenu i na nekoliko
nivoa. U njemu su svoje mjesto našle različite skulpture, fontane i naravno,
egzotične biljke. Tako je postigao pravi ugođaj engleskog parka, što se s
vremenom – izgubilo.
No osim botanike, časnog nadvojvodu su
opčinjavali i mađarski Cigani. Toliko da je naučio njihov jezik i napisao
njegovu gramatiku. Zato je i bio prozvan – Ciganskim kraljem.
Očito je da nadvojvoda nije bio baš neki
uštogljeni tip koji pazi na dvorsku etiketu. Možda su ga upravo i zato Riječani
i voljeli i jednostavno zvali - sior Prinzipe. Često su ga znali viđati na
našoj placi gdje je sam birao voće i povrće. A sior Prinzipe je volio Riječane
i redovno se pojavljivao na svakom važnijem društvenom događaju.
Sior Prinzipe je umro 1905., a njegovu
palaču kupila je gradska uprava 1916. I palaču pretvorila u galerijski prostor.
Nakon deset godina je potpuno preuređena i trebala je služiti za svečana primanja
te su se u njoj dodatno smjestili Gradska knjižnica, Državni arhiv i Gradski
muzej. A tada je par presjekla i cesta, nazvana Viale Grossich, na čijem je
početku bila postavljena 1927. monumentalna bista riječkog kirurga i političara
Antonija Grossicha. 1934. tadašnji gradonačelnik Riccardo Gigante imao je
namjeru u parku formirati lapidarij, te je zato okupio niz kamenih spomenika s
cijelog našeg područja, no to nikad nije u potpunosti realizirano. Zapravo je tek 60-ih godina prošlog stoljeća, Radmila Matejčić dovršila taj posao, ali je lapidarij bio postavljen u parku Guvernerove palače. U razdoblju
od 1. svibnja 1947. do 1962. godine u jednom dijelu parka bio je smješten i
mali zoološki vrt.
Gradsko vijeće Grada Rijeke 1996. godine
preimenovalo je ovaj park (do tada Park vladimira Nazora) u Park Nikole Hosta. Zapravo samo jedan dio
nekadašnjeg nadvojvodinog parka danas se naziva Parkom Nikole Hosta. Od njegova
nekadašnjeg sjaja danas je zapravo ostalo vrlo, vrlo malo.
A znate li tko je uopće bio Nikola Host,
točnije Nicholaum Thomas Host? Naš se Nikola rodio u Rijeci 1761. a bio
je dvorski liječnik Franje I. sve do svoje smrti je u bečkoj palači Schönbrunn
13. siječnja 1834. Osim što je bio liječnik, on je bio jedan od najuglednijih
prirodoslovaca svog vremena i prvi ravnatelj carskog vrta Flora Austriaca viva koji
se nalazi pored palače Belvedere u Beču. Napisao je nekoliko važnih knjiga iz
podračja botanike. Zbog njegovih zasluga, austrijski botaničar Leopold
Trattinnick 1821. nazvao je jedan rod biljaka – Hosta.
Rod Hosta (trpučev ljiljan, funkia) sadrži
oko 70 vrsta okruglasto grmastih biljaka, trajnica, a potječu s vrelih
osunčanih vulkanskih stijena, kamenih obala rijeka, šumaraka i planinskih
livada Kine, Koreje, Japana i Istočne Rusije. Pa iako nije tipična primorska
biljka, možda bi hosta mogla postati – pravi riječki cvijet!
Nema komentara:
Objavi komentar