On je karizmatični refermator, prvi Talijan koji je uspio ući u
Američki kongres, bio je jedan od najomiljenijih njujorških gradonačelnika s
čak tri mandata, tijekom kojih je poveo rat protiv korupcije, organiziranog
kriminala i uspješno izvukao grad iz financijske depresije koja je tridesetih
godina nagrizala SAD. Jedan od prvih njegovih poteza bio je nalog za uhićenjem
Luckyja Luciana. Bio je poznat kao gradonačelnik-prijatelj siromašnih i
obespravljenih koji je Veliku jabuku transformirao u moderan kozmopolitski grad
zbog čega ga nazivaju ocem New Yorka, a njegovo ime, među ostalim, nosi i jedan
poznati njujorški aerodrom, kao i srednja škola. I kakve veze ima ovaj
newyorčanin sa Rijekom? I puno više nego što mislite! On je naime - Fiorello
Henry La Guardia.
Mi u Rijeci po njemu imamo nazvanu jednu prometnu ulici, dva
kafića i spomen ploču na Korzu 2, u kojoj je početkom 20. stoljeća djelovao
američka konzularna agencija, gdje je kao američki diplomat djelovao od 1904.
do 1906. Sve ono po čemu je postao poznat u SAD-u, dobrim dijelom je činio i u
našem gradu. U dvije godine svog mandata, zauzimao se za organiziraniji odlazak
i bolji tretman brojnih iseljenika koji su iz riječke luke odlazili u obećanu
zemlju. Naime, Rijeka je tada imala direktnu parobrodsku liniju sa New Yorkom!
No njegove veze sa Rijekom i našim krajem su zapravo puno dublje.
Mama mu je bila Židovke iz Istre dok je njegov otac, zajedno sa ženom i sinom,
jedno vrijeme živio u Rijeci. Tu je stari gospodin La Guardia prijateljevao s
Raymondom Willeyem, tadašnjim američkim konzularnim agentom, preko kojeg je u
Generalnom konzulatu SAD-a kao namještenika zaposlio svojeg sina Fiorella,
najprije u Budimpešti. Zahvaljujući znanju talijanskog jezika, Fiorello je po
službenoj dužnosti 1904. godine premješten prvo u Trst, zatim u Rijeku.
S Riječanima se ponovno susreo 1917. godine u Milanu, gdje je kao
bojnik američkog ratnog zrakoplovstva održao govor o potrebi produljenja rata
sve do pobjede nad Centralnim silama. Od 1920. bio je i predsjednik
Talijansko-američke republikanske lige, utemeljene radi okončanja pitanja
Rijeke i njenog pripajanja Kraljevini Italiji, a 1922. zastupao je u
međuvremenu proglašenu Slobodnu Riječku Državu u New Yorku. Za vrijeme II.
Svjetskog rata istaknuo je svoj antifašizam i pomagao, koliko je mogao, i ove
naše krajeve.
Zanimljivo je da se mladi Fiorello, za vrijeme boravka u Rijeci,
aktivno bavio i različitim sportovima. I ne samo to, bio je član izvršnog
odbora Cluba atletico Fiumano i igrao je za njega u obrani. Postoji sačuvan
članak iz 1905. godine o susretu između nogometaša Cluba atletico Fiumano i Zagreba, gdje se naš
Cvjetko nalazi na popisu igrača. Nažalost, rezultat im nije išao u prilog - zagrebački
klub pobjedio je u 4 tačke, a riečki u 3 – piše u članku. Čini sa da mu, barem
taj dan, igra u obrani i nije bila najbolja!
I za sam kraj... Nadimak mu je bio Little Flower iliti Cvjetić,
kao kao engleski prijevod njegova imena. Mi bi pak rekli Cvjetko! I da. O
njegovom životu napravljen je i broadwayski mjuzikl Fiorello!. Eto ideje i za
naše kazalište ;) A naš Cvjetko zaslužan je i za jedan odjevni predmet. Legenda
naime kaže, da su se tange pojavile 1939. Razlog? Naš Cvjetko je, kao gradonačelnik New Yorka
odredio da se gole plesačice moraju nečime pokriti, a to nešto postalo je
poznato kao – tange!
Nema komentara:
Objavi komentar