Jedna ne velika ulica u našem gradu nosi ime po velikom govorniku
i šarmeru. Nosi ime po čovjeku, zbog kojeg je 1903. tadašnji gradonačelnik dr.
Francesco Vio sazvao posebnu sjednicu Gradskog vijeća sa samo jednom jedinom
točkom dnevnog reda – poništenje njegova mandata. Protiv toga je on protestirao u svom prvom i posljednjem govoru
u gradskome vijeću, međutim, mandat mu je poništen a on svečano ispraćen od
riječkih Hrvata od vijećnice sve do svoje kuće. On je – Erazmo Barčić.
Barčić je uživao veliku popularnost među svim slojevima građanstva
i bio je najpopularnija ličnost u Rijeci. Čovjek koga su svi poštivali,
cijenili i uvažavali.Izravno je, više od pola stoljeća, utjecao na političke
događaje u Rijeci i Hrvatskoj. Bio je sudac, odvjetnik, političar i saborski
zastupnik. Kao najstariji zatupnik u Saboru bio je njegov predsjednik 1906.
godine i tada je istaknuo da je "ljevičar, demokrat i sljedbenik
Mazzinijevih ideja." A prvi put je u Sabor ušao još 1876.!
No kratko iza toga se ipak zahvalio na ukazanoj časti jer je on "skroz na skroz prožet demokratskim
idejama", pa se iz toga razloga ne može zadržati na čelnom mjestu
političke grupacije koja se bori za vlast. Unatoč tome, poslije raspusta Sabora
u prosincu 1907. ponovno je biran za privremenog predsjednika.
Junak dana postaje kad na sjednici hrvatskog sabora (12. ožujka
1908.) sjedeći kao dobni predsjednik na predsjedničkoj stolici zagrmio tadašnjim
vlastodržcima: Van tudjinci! To je bio tako velik čin, da je sabor bio iza toga
odgođen na dvije godine. Do tada se nitko nije usudio ovako junački i muževno
doviknuti Mađarima u hrvatskoj sabornici!
Umro je od kapi 6. travnja 1913. u osamdeset i trećoj godini
života, a vijest o smrti velikoga riječkog političara odjeknula je ne samo u
Rijeci nego i čitavoj Hrvatskoj.
U njegovu počast riječki su Hrvati, proglasili veliku narodnu
žalost i organizirali sastanak u redakciji Supilovog Riečkog novog lista. Tamo
su odlučili da se pogreb obavi na trošak riječkih Hrvata, da se unajme pogrebna
kola prvoga razreda, da se na odar položi poseban vijenac, da se tiskaju
smrtovnice, da se izda posebno izdanje Riečkog novog lista, te da se kiparu
Cindriću povjeri odljev Barčićeve posmrtne maske.
Na tisuće Riječana, ali i
velik broj onih koji su u Rijeku došli brodovima i vlakom, okupilo se na
njegovom sprovodu 8. travnja. Sprovod je
održan u utorak 8. travnja, u 11:00 .
Ljudi je bilo toliko da su gužvu morali sprečavati kordoni gradskoga redarstva.
Povorka je krenula od Barčićeve kuće na Korzu br. 6, nakon što se oglasilo
patricijsko zvono s gradskoga tornja.
Danas se, ovog velikog borca za hrvatsku Rijeku, rijetko tko
sjeti. Drugi put kad budete prolazili njegovom ulicom pokušajte se sjetiti
makar dijela ove priče!
Nema komentara:
Objavi komentar